Izložbom „Plakati - dokumenti vremena“ Državni arhiv u Sisku predstavio je Zbirku plakata HR-DASK-712 u želji da istu približi korisnicima i zainteresiranima te promovira njen povijesni i historiografski značaj, ali i umjetničku, odnosno kulturnu dimenziju. Spomenuta zbirka koja se čuva u Državnom arhivu u Sisku broji oko 650 komada s najranijim primjercima iz početka dvadesetih godina 20. st. Zbirka je grupirana prema izdavačima, odnosno njihovim djelatnostima na: plakate društava, političkih stranaka, društveno-političkih organizacija, gospodarskih subjekata, upravnih organa, kulturnih ustanova itd. Na ovoj online platformi izloženi su skenirani preslici tridesetak plakata, dakle vrlo uzak izbor plakata iz navedene zbirke, koji su bili predstavljeni na izložbi istog imena koja je bila održana u prostorijama Državnog arhiva u Sisku 2013. povodom Međunarodnog dana arhiva.

Autor izložbe je arhivist Igor Vujatović.

Ukoliko to u opisu svakog pojedinog digitaliziranog sadržaja nije drugačije naglašeno, sva prava na ovdje objavljene digitalizirane sadržaje pridržava Državni arhiv u Sisku. Objavljeni sadržaji arhivskog gradiva Državnog arhiva u Sisku se NE SMIJU dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Državnog arhiva u Sisku.

Oglašavanje svoju vrijednost dokazuje kroz čitavu povijest proizvodnje, prodaje i razmjene dobara. Već su stari Babilonci i Egipćani stavljali znak svoje manufakture na glinenu lončariju, pokušavajući se na taj način promovirati. Događaj koji je od ovog, prvotnog stadija omogućio pomak prema suvremenim načinima oglašavanja bio je izum tiskarskog stroja. Time je stvorena mogućnost masovnog umnožavanja, čime je oglašavanje zauzelo važno mjesto u gospodarstvu i kulture modernog i suvremenog društva.

Nesuglasje između komercijalne i kulturne dimenzije tiskovina najbolje je vidljivo na plakatu koji je istodobno i umjetničko djelo i medij oglašavanja. Plakat u tom smislu komunicira s dva prostorno i vremenski razdvojena ambijenta: s društvom za koje je proizveden i kojemu je izložen prenoseći mu aktualne, ali kratkotrajne informacije (plakat kao oglasni medij), te s društvom koje nastoji otkriti njegova značenja, koje ga povijesno, umjetnički i tehnološki kontekstualizira, a koje se s njim nije susrelo u izvornom okruženju u kojemu je bio izložen (plakat kao umjetničko djelo).

Plakat se može definirati kao kazališni, festivalski ili kinematografski program grafički oblikovan na papiru (obično većeg formata) i pričvršćen na javnom, vidljivom mjestu ili grafički oblikovan oglas, obično velikog formata izložen na javnom mjestu u obavijesne, promotivne ili reklamne svrhe. No, u cijeloj definiciji, najbitnije je naglasiti dvije temeljne odrednice plakata. On mora imati promotivnu svrhu i mora biti javno  izložen. O navedenom svjedoči i etimologija same riječi: pretpostavlja se da potječe ili od franc. riječi plaque – „ploča“ ili od njem. riječi placken – „lijepiti“, što jasno naglašava njegovu namjenu – javno izlaganje.

Kroz povijesni razvoj, plakat je služio kao promidžbeni i komunikacijski medij, pomogao je u brisanju razlika između obrazovane elite i širih društvenih slojeva (učinivši informacije dostupnima svim slojevima društva istovremeno) te se koristio u propagandne svrhe.

Postoji nekoliko klasifikacija plakata, no u osnovi ih možemo podijeliti na: političke, edukativne (zdravstveni, kulturni, ekološki), izložbene (plakati izložbi i gospodarskih sajmova), gospodarske (reklame proizvoda široke potrošnje), manifestacijske (plakati javnih priredbi, vjerskih skupova, dobrotvornih akcija i dr.), filmske, turističke, kazališne i koncertne.

Razvoj modernih plakata u 19. st. omogućile su dvije tehničke novine – fotografija i litografija. U tom razdoblju pojavio se i stup za lijepljenje plakata, tehničko-arhitektonska novost koja je pružila priliku plakatu za uklapanje u urbanu cjelinu. Potpunu afirmaciju plakat postiže pojavom novih umjetničkih pokreta s kraja 19. i poč. 20. stoljeća koji su isticali važnost primijenjene umjetnosti.

Smatra se da se „rođenje“ modernog plakata dogodilo u Francuskoj sredinom 19.st. koje se širi u druge zemlje. Kao prve, ali i najvažnije majstore plakata možemo izdvojiti Julesa Chareta i Toulousea Lautreca. Moderni plakat u Hrvatsku dolazi sa secesijom, a njime kao likovnom formom koriste se i poznati hrvatski umjetnici – Bela Čikoš Sesija, Menci Klement Crnčić, Ljubo Babić i dr. U kasnijim razdobljima plakat preuzima značajke stila autora i doba u kojem je nastao. Premda su mu predviđali kraj već 50-ih godina razvojem televizije, isti je opstao sve do danas o čemu svjedoče i brojni umjetnici koji su ga prihvatili i koristili (i još uvijek koriste) kao način likovnog izražavanja, poput E. Murtića, Ivana Picelja, Andrije Maurovića, Borisa Bućana, Miroslava Šuteja ili Mirka Ilića.