Propisi o vođenju matičnih knjiga sežu u 16. stoljeće, do Tridentskog koncila (1548.-1563.), kada je izdan općeniti propis o vođenju i čuvanju knjiga krštenih i vjenčanih. Tek od 1614. godine propisano je i vođenje matica umrlih. No, sve do 18. stoljeća vođenje matičnih knjiga je u povojima, da bi se državno zakonodavstvo Marije Terezije počelo ozbiljnije baviti matičnim knjigama. 1770. godine donose se prvi državni propisi o načinu vođenja matica, koje i dalje vode crkvene vlasti. Godine 1781. državna vlast je priznala maticama karakter javne isprave, te se na taj način država sve više počinje brinuti o njima.

Josip II. izdaje 20. veljače 1784. godine patent kojim se crkvenim vlastima naređuje vođenje matica, čime one postaju i svjetovni dokument. Tijekom prve polovice 19. stoljeća izdaju se brojne zakonske uredbe o vođenju matičnih knjiga.

Vođenje matičnih knjiga je početkom 20. stoljeća imalo tri sistema: 1. francuski; 2. engleski; 3. treći sistem -primjenjivan u Hrvatskoj i Slavoniji.

U Hrvatskoj i Slavoniji matice se naredbom Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade, od 11. studenog 1877. godine., vode, počevši od 1. siječnja 1878., na hrvatskom službenom jeziku. Za područje Vojne krajine je takva naredba Glavnog zapovjedništva u Zagrebu izdana 28. studenog 1877. godine. Zakonskim člankom XXIII/1827 određeno je vođenje matičnih knjiga u dva primjerka, što upućuje na institut parica, koje se trebaju čuvati kod državnih organa uprave, u podžupanijama.

U 20. stoljeću, odnosno, od 1946. godine, prema Pravilniku o sastavu i vođenju državnih matičnih knjiga (NN br. 115/1946.), matične se knjige ne vode po vjeroispovijesti, već po mjesnim narodnim odborima, uvjetno rečeno, prema mjestima.

U razdoblju od 1953. do 1958. godine, matične se knjige vode po matičnim područjima u koje ulazi po više naselja. Kod nekih se popisa matičnih knjiga iz Matičnih ureda navodi da su knjige u tom razdoblju vođene po katastarskim općinama.

Uredbom o područjima matičnih ureda iz 1998. godine (NN br. 2/1998.) po županijama Republike Hrvatske određuju se matična područja- Matični uredi kao središta, kao i pripadajuća im matična mjesta.

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama iz 2013. godine (NN br. 76/2013.) o osobnim stanjima građana vode se državne matice: rođenih, vjenčanih i umrlih. Državne matice vode se u elektroničkom obliku. Na obradu podataka primjenjuju se propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka i informacijska sigurnost.