Izložbom  Projekti i nacrti javnih zgrada u Sisku Državni arhiv u Sisku uključio se 2004. godine  u obilježavanje Dana grada Siska. Namjera nam je, kako tada, tako i ovom prilikom prezentirati  dio baštine pohranjene u našoj arhivskoj ustanovi. Stoga predstavljamo izvorno arhivsko gradivo - projekte i nacrte sisačkih javnih zgrada koje su svojim postojanjem obilježile povijest grada Siska. Izložba obuhvaća razdoblje od 1872. godine, kada je izgrađena sisačka gradska Vijećnica te ima kronološki slijed sve do tridesetih godina XX. stoljeća, kada Sisak dobiva prvu funkcionalnu zgradu gimnazije.

Autorica izložbe je viša arhivistica Snježana Žegor.

1.a.  HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt vijećničke i poglavarstvene kuće  u Sisku, 1872.

Graditelj Andrija Colussi sagradio je 1870. godine zgradu Gradske vijećnice i Magistrata. Zgrada se danas nalazi na uglu Ulice Stjepana i Antuna Radića i Trga Ljudevita Posavskog, a sagrađena je kao jednokatnica skladnih dimenzija i orijentirana na ulicu, a ne na trg. Nastavak gradnje drugog kata u ulici S. i A. Radića odvija se već 1870-ih godina, da bi se  1900. godine dogradilo novo krilo na Trgu Ljudevita Posavskog, koje je bilo oblikovano usklađeno s postojećom zgradom. Godine 1948. nad cijelom zgradom podignut je drugi kat. Od tada je to zgrada sisačke Općine, a danas je u zgradi smještena Županija sisačko-moslavačka.

1.b. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt jednokatne zgrade Gradskog poglavarstva u Sisku, 1933.

2. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt zgrade Štedovne zadruge u Sisku, 1930.

Godine 1896. počinje djelovati Štedna (Štedovna) zadruga, koja se useljava u kuću Mučnjak. Riječ je o  otmjenoj jednokatnici tlocrta u obliku slova L, koja je danas smještena na uglu Kranjčevićeve ulice i parka uz Šetalište Vladimira Nazora. Građena je krajem XIX. stoljeća, a nepoznati je graditelj  vješto sagradio ovu reprezentativnu zgradu s tri pročelja. Danas se u zgradi nalaze uredi  županijske ispostave Hrvatske gospodarske  komore.

3. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt pročelja vojarne u Sisku, 1892.

Na desnoj obali Kupe (tada obala Trnskoga, danas Lađarska ulica) prema nacrtu zagrebačkog arhitekta Kune Waidmanna, sagrađena je 1892. godine domobranska vojarna. Gradnja vojarne povjerena je domaćem graditelju Andriji Colussiju. Domobranska vojarna bila je prvi značajni vojni objekt koji je nakon razvojačenja Vojne krajine sagrađen u Novom Sisku.

4. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt pročelja zgrade Gradske opće javne bolnice u Sisku oko 1895.

Graditelju Andriji Colussiju  povjerena je i gradnja Gradske opće javne bolnice u Petrinjskoj  ulici (danas Ulica J. J. Strossmayera), koja je završena koncem 1896. godine, prema realiziranom nacrtu iz 1894/1895.

Gradsko zastupstvo, s načelnikom Franjom Lovrićem, financiralo je gradnju i opremanje nove gradske bolnice. Novoizgrađena bolnica imala je kapacitet 52 bolesnička kreveta, a bila je opremljena dvoranom za operacije, laboratorijem, bolničkom ljekarnom, kao i röntgen aparatom. Do listopada 1901. godine sagrađena su još dva bolnička paviljona. Danas se u zgradi nalazi Odjel interne medicine Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak.

5. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt za električnu centralu u Sisku, 1905.

Od samog početka XX. stoljeća u Sisku se raspravlja o rasvjeti - dvojilo se hoće li se graditi plinara ili munjara. Dalekovidni Siščani ipak su se odlučili da na lijevoj obali Kupe, u Ulici Antuna Mihanovića, sagrade Munjaru.  Potom je graditeljska tvrtka Franje Križika iz Praga 1905. godine izradila projekt prema kojemu je 1907. godine  izgradila električnu centralu – Munjaru. Kako nam kazuje gradski kroničar Fabijan Kovač, Sisak je uz svirku gradske glazbe u srpnju 1907. zasjao lijepim sjajem sijalica. Nakon ugovorenog  petogodišnjeg korištenja investitora, električna centrala prešla je u vlasništvo Gradske općine.

6. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt (idejni) zgrade Plinare u Sisku, 1901.

U Berlinu je 1901. godine izrađen nacrt Plinare za grad Sisak, koja je i ostala samo ideja na papiru, budući da se tadašnja gradska uprava odlučila za električnu rasvjetu. Zahvaljujući toj odluci Sisak je među prvim gradovima u Hrvatskoj uveo električnu rasvjetu.

7. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt dogradnje Sisačke pivovare, 1923.

Najstariju sisačku tvornicu – Pivovaru – osnovao je češki doseljenik Novak 1855. godine. Sljedećih desetljeća Pivovara mijenja vlasnike, da bi oko 1896. prešla u vlasništvo obitelji veletrgovca Jonasa Alexandera, koji vodi tvornicu kao dioničko društvo do 1914. godine. Tvornicu nasljeđuje Jonasov sin Samuel D. Alexander, koji modernizira pogone, ali preuzima i vodstvo Zagrebačke pivovare. Godine 1923. S. D. Alexander prema projektu sisačkog građevinskog poduzetnika Mije Popovića provodi adaptaciju zgrade Pivovare, da bi Sisačka pivovara od 1927. godine postala filijala Zagrebačke pivovare.  

8. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt glavnog pročelja Pošte u Sisku, 1926.

U Starom Sisku je još 1857. godine otvoren Kraljevski poštanski i brzojavni ured.

Budući da se s vremenom  ukazala potreba za gradnjom nove zgrade pošte, za projektiranje je angažiran zagrebački arhitekt Stanko Kliska.

Prema predočenim Kliskinim nacrtima iz 1926. godine Direkciji pošte i telegrafa u Zagrebu odobreno je koncem iste godine podizanje nove poštanske zgrade u Sisku.

9. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Osnova (nacrt) za gradnju mosta preko rijeke Kupe u Sisku, 1925.

Prva spona između Civilnog i Vojnog Siska bio je drveni most preko rijeke  Kupe, koji je 1862. godine sagradio Zagrepčanin Guido Pongrac. Graditelj je koristio pravo na maltarinu sve do 1912. godine, kada, već trošan i za veće terete neuporabiv, most prelazi u vlasništvo države. Tako je država odlučila financirati gradnju novog, zidanog mosta, a prema projektu inženjera Milivoja Frkovića. Građevinski poduzetnik A. Payer započeo je gradnju mosta 1. travnja 1925. godine i odlučio se koristiti tradicionalni materijal - kamen i opeku. U neposrednoj blizini drvenog mosta, koji je čitavo vrijeme gradnje bio usporedno korišten, izrastali su lukovi novoga mosta, čije je svečano otvorenje upriličeno 6. svibnja 1934. godine.

10. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Nacrt Gradske klaonice u Sisku, 1920-ih

U Sisku se 1880. godine gradi nova Gradska klaonica izvan gradskog središta, koja se za upotrebu otvorila 26. lipnja 1892. godine. Klaonici na Ozdaljevu je  1900. godine dograđena  nova staja. U izvedbi građevinskog poduzetnika Mije Popovića godine 1922/23. zgrada klaonice se proširuje i osuvremenjuje - instalira se električni pogon motora za pumpanje vode, a uvodi se i električna rasvjeta.

11. a. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Tlocrt prizemlja i I. kata Ljekovitog kupatila Petra Teslića, 1931.

Mineralno jodno lječilište Teslić sagrađeno je 1932. godine prema, godinu dana ranije odobrenom, projektu  graditelja Antuna Gaussa iz Siska.

Lječilište se nalazilo u ulici Nikole Tesle (danas Obrtnička ulica), a oko njega je bio uređen perivoj s bazenom i sportskim igralištem. Osim liječenja termalnom vodom (kupke, masaže, inhalacije), provodili su se i tretmani ljekovitim blatom. Mineralna voda bogata  jodom stizala je s tri izvora. Upravo zbog te karakteristike, kao i pozitivnih rezultata liječenja, sisačko kupalište proglašeno za  najjače u zemlji i vrlo rijetko u Europi.

Od 1. rujna 1948. godine djeluje Gradsko jodno lječilište i kupalište Sisak, koje uz preinake naziva postaje 1957. godine  zdravstvena ustanova Jodno lječilište Sisak. Danas se u zgradi nalazi Odjel fizikalne medicine i rehabilitacije Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak.

11. b. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Skica pročelja Ljekovitog kupatila Petra Teslića, 1931.

12. a. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Projekt Državne realne gimnazije u Sisku – uzdužni presjek, 1929.

Od rujna 1919. godine u Sisku se pokusno uvode prva III. razreda privremene realne gimnazije, da bi se sljedeće školske godine uveo IV. razred. Svake školske godine otvarao se po jedan viši razred, tako da je školske godine 1924/25. prvi puta održana matura. Kako je škola bila smještena u zgradi bivše pučke škole, a broj učenika gimnazije stalno se povećavao, Gradsko zastupstvo, na sjednici od 10. 06. 1929. godine, donosi odluku o izgradnji nove, funkcionalnije školske zgrade gimnazije.

Prema projektima arhitekta Stanka Kliske od  svibnja 1930. godine odobrena je gradnja Državne realne gimnazije u Sisku, koja je građena do srpnja 1935. godine. Gimnazijalci su krenuli  u novu gimnazijsku zgradu školske godine 1935/36.

12.b. HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak, Projekt Državne realne gimnazije u Sisku – fasada, 1929.

13.  HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak, Nacrt Dječjeg obdaništa u Sisku, 1941.

Od rujna 1941. datira nacrt Dječjeg obdaništa u Sisku, koji odgovara izgledu sagrađene zgrade Dječjeg obdaništa „Nade Dimić“. Otvorenje ovog prvog sisačkog dječjeg vrtića, upriličeno je 20. 04. 1947. godine. Ustanova je tada mogla primiti oko stotinu djece, a danas su u toj zgradi smješteni mališani Dječjeg vrtića "Ciciban", Sisak Stari.

14. HR-DASK-30: SO Sisak; Skica Velikog kaptola – Projekt rekonstrukcije zgrade Velikog kaptola Restauratorskog zavoda Hrvatske, 1967.

Godine 1830. po narudžbi zagrebačkog Kaptola započela je na lijevoj obali Kupe gradnja svratišta Veliki kaptol. Radove je izvodio graditelj Angelo Chicho, a prema nacrtima arhitekata Bartola Felbingera i Iohannesa Zamkla. Zgrada je dovršena 1832. godine i od tada je u najmu gostioničara, no uz gostionicu i prenoćište zgrada posjeduje i kazališnu dvoranu. Upravo je u Bijeloj dvorani Velikog kaptola 1839. godine održana čuvena predstava „Juran i Sofija“ pa dvorana i nadalje biva središtem društvenog života. Godine 1901. dograđuje se zgrada kina, da bi 1902. godine čitav prostor kupilo Društvo sisačkih trgovaca, koje preuređuje samu zgradu te na prostoru prema Starom trgu uređuje vrtnu terasu. 1936. godine zgradu Velikog kaptola kupuje Društvo „Hrvatski društveni dom“ kako bi udomilo tada brojna sisačka društva. Kao ugostiteljski objekt zgrada je služila do 1966. godine, kada je u nju uselio Muzej Sisak. Godine 1967.  Restauratorski zavod Hrvatske izradio je projekt rekonstrukcije zgrade, kojim bi se zgradi trebalo vratiti izvorno stanje.