• +385 (44) 525-060
  • Frankopanska 21, 44000 Sisak
  • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

INDUSTRIJSKI POGONI U SISKU DO KRAJA DRUGOGA SVJETSKOG RATA

Izložbom predstavljamo uži izbor arhivskoga gradiva koje je prvi puta pod ovim naslovom prezentirano na izložbi postavljenoj povodom Tjedna arhiva Državnog arhiva u Sisku u studenom 2011. godine u prostoru čitaonice Arhiva.

Kako tada, tako i ovom prilikom cilj nam je predstaviti gradivo pohranjeno u spremištima ove ustanove, koje može poslužiti kao vrijedan i precizan izvor podataka za gospodarsku povijest, a posebice povijest industrijskog razvoja sisačkoga područja.

Izvanredan položaj Siska na plovnim rijekama koje su jamčile lagan i relativno povoljan prijevoz sirovina nužnih za industrijsku proizvodnju kao i njihovih proizvoda, ali i blizina nerazvijenih krajeva Banovine, Posavine i sjeverne Bosne kao područja jeftine radne snage i izvora sirovine za industrijsku proizvodnju (šume, rudnici, nafta) dale su ovom gradu značajne prednosti za razvoj industrije. Pojavu industrijske proizvodnje na području Siska, bilježimo već početkom druge polovice 19. stoljeća.

Autorica izložbe je viša arhivistica Nela Kušanić.

Osim podataka sadržanih u arhivskom gradivu koje posjeduje Državni arhiv u Sisku, za nastanak ove izložbe korišteni su i podatci sadržani u sljedećem bibliotečnom gradivu:

HORVAT, RUDOLF: Povijest trgovine obrta i industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1994;

KOLAR DIMITRIJEVIĆ, MIRA: Prilog gospodarskoj povijesti Siska između dva svjetska rata, Sisak 2005.;

KOVAČ, FABIJAN: Prikaz razvoja grada o njegovoj pedesetogodišnjici, Statuti i pravilnici grada Siska, Sisak 1925.;

Rukopisna ostavština Fabijana Kovača, GMS, 2008., uredio Čakširan, Vlatko;

ZORKO, Đ., JAGAČIĆ-BORIĆ, J.: Sisački biografski leksikon, Sisak, 2006.

RUDOLF, VIKTOR: Spomenica o stotoj godišnjici postojanja i posveti nove društvene zastave 15. i 16. kolovoza 1936.; Zajednička obrtnička zadruga u Sisku, Tiskara Pelc, Sisak 1936.

NAPOMENA!!

Ukoliko to u opisu svakog pojedinog digitaliziranog sadržaja nije drugačije naglašeno, sva prava na ovdje objavljene digitalizirane sadržaje pridržava Državni arhiv u Sisku. Objavljeni sadržaji arhivskog gradiva Državnog arhiva u Sisku se NE SMIJU dalje kopirati, reproducirati ili na bilo koji drugi način distribuirati bez izričitog dopuštenja Državnog arhiva u Sisku.

Sisačka pivovara

Memorandum Sisačke pivovare, 1901.

HR-DASK-967: Zbirka Golec

Uvjerenje GPS o prometnoj vrijednosti nekretnina Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada, Podružnice Sisak, 1936.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Nacrt presjeka i tlocrta zgrade pivovare, 1913.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1941

Sisačka pivovara jedna je od najstarijih pivovara na hrvatskom području te najstarije industrijsko poduzeće u Sisku. Osnovana je 1855. godine, a osnovao ju je izvjesni Novak (doseljeni Čeh). No, tek 1876. godine novi vlasnik Mavro Blau ju pretvara u tvornicu s parostrojem od 6 konjskih „sila“.

1895. godine, ovu pivovaru kupuje Samuel D. Alexander i vodi ju pod firmom: Jonas Alexander (ime Samuelovog oca, trgovca žitom). Kada 1912. postane suvlasnikom Zagrebačke pivovare i tvornice slada na kratko napušta proizvodnju u Sisku, no, uskoro 1922./23.  ipak obnavlja sisačke pogone: gradi tvornicu leda te hladionice na Zibelu s novim najmodernijim strojevima. Uređuje vlastitu bačvariju i gradi zgradu s radničkim stanovima, a na staroj lokaciji Pivovare, Pogorelcu uređuje tvornicu slada.

Sve do kraja II. svjetskog rata, ova pivovara djeluje kao podružnica Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada i leda.

Nacrt tvorničkog dimnjaka, 1922.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Reklama Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada s podružnicama u Sisku i Karlovcu, 1936.

Iz Spomenice o stotoj godišnjici Zajedničke obrtničke zadruge u Sisku, 1936., sastavio Viktor Rudolf, 1936.

Ciglane

Molba Judite Fulla za izdavanje obrtne iskaznice, 1902.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1941

Položajni nacrt zemljišta i nekretnina Industrije i tvornice opeka Mije Popovića, 1940.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Radnici ciglane Fulla, oko 1930.

HR-DASK-831: Zbirka fotografija Saler, 1920-1940

Zahvaljujući sastavu tla na sisačkom području koje je moglo poslužiti kao kvalitetna i dostatna sirovina za proizvodnju opeke i crijepa, te zbog sve većih potreba građevinskog obrta za ovim materijalom, njegova je proizvodnja u Sisku, krajem 19. i prvom polovicom 20. stoljeća bila vrlo razvijena.

Za osnivanje najstarijih sisačkih ciglana zaslužne su obitelji koje su na ovo područje doselile iz Italije. Osim obitelji Fulla koja osniva najstariju sisačku ciglanu 1877. godine i koja u prvoj polovici 20. stoljeća posjeduje čak dvije ciglane u Sisku, proizvodnjom cigle su se među prvima bavili A. Collusi (osnovao prvu parnu ciglanu u Sisku, 1885.) i B. Cettolo koji je osnivač ciglane u samom središtu Siska. Cettolova ciglana 1905./06. prelazi u ruke Antuna Janekovića, smještena je uz sami Rimski prokop (danas ulica Franje Lovrića). Zbog teških uvjeta koje im nameće gradska uprava (problem sa ciglarskim grabama koje su leglo komaraca i slaba točka u poplavnim razdobljima), ali i zbog gospodarske krize, ciglane često mijenjaju vlasnike pa ova do II. svjetskog rata još tri puta mijenja vlasnike - to su:  Makso Grozaj inače pekarski obrtnik, zatim Prva hrvatska štedionica, a potom i obitelj Maraković.

Fulline ciglane pod teretom krize 1936. dolaze u ruke Ljubljanske kreditne banke d.d. Ljubljana, tj. njene zagrebačke Podružnice, koja jednu ciglanu odmah gasi (onu na Sajmištu), a druga početkom II. svjetskog rata postaje vlasništvo obitelji Turković iz Zagreba. Ova je ciglana 1945.godine konfiscirana.

Osim spomenutih, kao vlasnici sisačkih ciglana pojavljuju se obitelj Momčilović te Mijo Popović, inače sisački građevinski poduzetnik, vlasnik pilane i pogona strojeve bravarije i stolarije, koji 1927. kupuje ciglanu od Vilka Becka u sjevernom dijelu grada. Popovićeva ciglana je 1945. godine nacionalizirana te nastavlja djelatnost i nakon rata pod imenom Tvornica opeke i crijepa „Crvena zvijezda“.

U Galdovu, već od 1878. godine, na lijevoj obali  Save, djeluje velika ciglana vlasnika Josipa Stiića, sisačkog veleposjednika. 

Nacrt stambenih zgrada za radnike Tvornice opeke Mije Popovića, 1928.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Plan katastarske čestice u vlasništvu Franje Fulle, 1911.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1941

Projekt uzdužnog prosjeka gradskog kanala preko ciglana Fulle i Grozaja, 1911.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1941

Memorandum, Josip Stiić, Galdovo-Sisak, Tvornica opeka, 1923.

HR-DASK-893: Posavska štedionica d.d. Sisak (1897-1941); 1900-1941 [1941/1945]

Drvna industrija

Ugovor između gradske uprave i Moritza Dracha, juniora, o zakupu zemljišta za potrebe Pilane Caprag, 1916.

HR-DASK-450: Pilana Drach (1914-1946); 1916/1946 [1948]

Ugovor o zamjeni gradskog zemljišta za zgradu škole u Capragu, 1933.

Drach je o svom trošku izgradio školu u Capragu i ustupio ju Gradu u zamjenu za gradsko zemljište koje će koristiti za širenje svojih pogona. Zgrada škole nalazila se u produžetku današnje Školske ulice (otuda i današnji naziv ove ulice) koja se u to vrijeme pružala sve do obale Kupe, unutar današnjeg kruga Rafinerije Sisak u blizini glavne porte.  U toj zgradi djelovala je Državna osnova škola  Sisak Caprag, a stradala je u bombardiranju rafinerijskih pogona 1944.g.

    HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Blizina banovinskih, posavskih i moslavačkih šuma uzrokovala je pokretanje i brzi razvoj drvne industrije na sisačkom području. Tako već u prvoj polovici 19. stoljeća Vaso Kotur sa Nikolom Vranyczaniyem u moslavačkim šumama vrlo uspješno proizvodi i izvozi francuske dužice (za proizvodnju drvenih bačava).

No, prva pilana u Sisku sa parostrojem od 40 KS pokrenuta je 1874. godine, a osnovao ju je izvjesni Rankel, te preuzeo Collusy (iz obitelji sisačkih graditelja).

U Capragu (južna industrijska zona Siska) 1886. Albert Lamarche iz Liega izgradio je pilanu koja radi s parostrojem od 70 KS. Početkom I. svjetskog rata pilanu kupuje Moritz Drach, mlađi, iz Beča. Unatoč poteškoćama koje su druge pilane primorale da prestanu s radom, ova pilana opstaje i razvija se. Postaje dioničko društvo sa sjedištem u Capragu i podružnicom u Virovitici te izvozi na tržišta zapadne Europe i Južne Amerike. Radi sve do 1946. kada je konfiscirana i preimenovana u „Banijsku industriju drva“ Sisak.

Jedna od starijih sisačkih pilana je i ona obitelji Engel u Tomislavljevoj ulici (zemljište na kojem je danas zgrada Medicinskog centra). Kao parna pilana djeluje od 1907. godine, a 1935. ju preuzima Pavao Febo (zet Josipa Engela) i nastavlja poslovanje sve do kraja II. svjetskog rata.

Kao vlasnik pilane u Sisku pojavljuje se i već spomenuti sisački industrijalac Mijo Popović koji 1924. pokreće parnu pilanu sa sušarom drva, a 1932. i tvornicu parketa. Svi njegovi pogoni djeluju u Zvonimirovoj ulici (prostor današnjeg poduzeća Mlin i pekare Sisak).

Istovremeno, u Galdovu, pored ciglane djeluje i velika pilana Josipa Stiića.

Memorandum Industrije drva Mavro Dach, junior, Caprag ,1921.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Položajni nacrt nekretnina pilane Drach, 1937.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Položajni plan Industrijskog poduzeća Mije Popovića u Sisku, 1939.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Mlinovi

Plan grada Siska, 1930.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Na planu je, osim sisačkih ciglana (Fulla i Prve hrv. štedionice), pilane Engel, sisačke Munjare i svih sisačkih javnih zgrada, rukom označena lokacija Mlina “Posavina” vlasnika Hermana Weissa u Vrbini.

Položajni nacrt mlina Rupčić u Preradovićevoj ulici

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Prema navodima sisačkog kroničara Ferde Hefelea već početkom 20. stoljeća u Sisku rade 3 paromlina. Već spominjana sisačka ciglarska obitelj Fulla 1912. godine pokreće i mlin u tadašnjoj Savskoj ulici (danas je to Ulica kralja Tomislava), pod imenom: Paromlin Franjo Fulla. Ovaj mlin radi sve do završetka II. svjetskog rata. Osim ovoga, u Sisku postoji i parni mlin “Posavina” na Mihanovićevoj obali, vlasnika Hermana Weissa.

U Preradovićevoj 8 (današnjoj Rimskoj ulici) djeluje od 1929. do 1937. godine “Prvi sisački automatski mlin” vlasnika Stjepana Rupčića.

Sisački industrijalac i građevinar Mijo Popović, osim već spomenutih pogona stolarije i strojeve bravarije, ciglane i pilane, 1928. godine pokreće i paromlin kojeg vodi pod nazivom Mlin “Odra”

Nacrt nadogradnje i proširenja „Odra“ parnog mlina, Mije Popovića, 1929. (danas zgrada Mlina i pekara, Sisak)

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Pročelje i prosjek mlina Stjepana Rupčića

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1914-1941); 1918/1941

Munjara

Obrazac prijave Opće javne bolnice Sisak na mrežu, 1905.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1918

Obrazac prijave Janka Stjepušina na mrežu, 1905. (J. Stjepušin - vlasnik radionice glazbala i tiskare, te voditelj plesne škole u Sisku)

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1918

Nacrt pogona Munjare, presjek, 1905.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1918

Sisak je među prvim gradovima u Hrvatskoj dobio električnu energiju. Sisačka gradska električna centrala „Munjara“ puštena je u pogon u ljeto 1907. godine, (iste godine struju je dobio i Zagreb), a izgrađena je prema projektu Franje Križika iz Praga. Poticaj gradnji Munjare bila je nužnost rješavanja problema gradske rasvjete. No, ubrzo je s rastom kapaciteta Munjare rastao i broj potrošača pa se električna energija osim za potrebe javne rasvjete i javnih ustanova sve više uvodi i u stambene prostore. Tako su 1940. godine na sisačku centralu priključena već 2164 potrošača.

Razglednica, pogled sa sisačkog mosta preko Kupe (s lijeve strane vidi se dimnjak i zgrada sisačke Munjare)

Privatna zbirka razglednica, M. Frković

Križikov nacrt dimnjaka Munjare, 1906.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918); 1881/1918

Kožarska industrija u Sisku

Položajni nacrt Tvornice koža „Siscia“, 1920.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Nacrt adaptacije desnog krila zgrade za namjenu Tvornice koža Siscia, 1920.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Razglednica Novi Sisak, 1908. (s lijeve strane vidljive zgrade u kojima je 20-ih godina 20. stoljeća na kratko zaživjela kožarska industrija)

Privatna zbirka razglednica, M. Frković

U objektima koje je nekada koristila vojska, na desnoj obali Kupe (danas Lađarska ulica), početkom 20-ih godina 20. stoljeća smjestile su se dvije tvornice za preradu kože. No, niti jedan od ovih poduzetničkih projekata  nije opstao.

U objektu nekadašnje vojne bolnice 1920. godine započela je s radom Tvornica finih koža d.d. „Siscia“ . Tvornica je proizvodila rukavice i ostale „luksuzne predmete“ od kože. Godine 1925. u ovoj tvornici uz parostroj od 50 KS zaposleno je 70 radnika. No, uoči velike ekonomske krize 1929. preseljena je u Zagreb.

Pored ove, vrlo kratko djeluje i Tvornica cipela „Kupa“. Radi se o investiciji Prve hrvatske obrtne banke d.d. iz Zagreba. Tvornica je osnovana 1922.godine no, zbog dampinških cijena stranih cipela i neuspješne sanacije od strane Hrvatske obrtne banke iz Zagreba, prestaje s radom već 1925.g.

Nacrt pregradnje skladišta za Tvornicu cipela Kupa d.d., pročelje, tlocrt, 1922.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Nacrt kuće sa radničkim stanovima Tvornice „Kupa d.d.“, 1922.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Tvornica tanina Sisak d.d.

Molba Hermana Schnabela iz Beča za dodjelu pogodnosti pri podizanju Tvornice tanina u Sisku, 1915.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Pravila Tvornice tanina, 1916.

HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak (1915-1946); [1912] 1915-1945

Upravna zgrada Tvornice tanina

HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak (1915-1946); [1912] 1915-1945

Nacrt pogona difuzije, 1925.

HR-DASK-723: Gradsko poglavarstvo Sisak (1874-1918) 1881/1918

Blizina sirovine, banovinskih kestenovih šuma, bila je osnovni razlog što je firma Hermann Schnabel iz Beča, preselivši strojeve iz svoje tvornice tanina iz talijanskog Monfalconea u Sisak, 1915. godine osnovala Tvornicu tanina u Sisku.

Većim dijelom ova je tvornica sirovinu nabavljala u vlastitim šumama s područja Dvora, povezanim šumskom željeznicom i industrijskim kolosijekom s tvornicom, a manji dio dobavljala je iz Argentine. Proizvodila je kestenov, hrastov, smrekov i rujevi ekstrakt. Zatim ekstrakt od mimoze, mirobolana (plod palme) i kvebraha (vrlo tvrdo južnoameričko drvo) u tekućem i krutom stanju kao sirovine najbolje kvalitete za štavljenje kože. Osim toga, predmet poslovanja bilo je i kupovanje i zakupljivanje šuma, vođenje pilana i kemijskih tvornica (tuzemnih i inozemnih). Poduzeće je početkom 1917. pretvoreno u dioničko društvo, a najveći udio dionica imao je Viktor Schnabel, austrijski državljanin, zatim Ivan Kun, mađarski državljanin te dr. Artur Silberstain iz Hrvatske.

Tvornica vrlo uspješno posluje tijekom I. svjetskog rata kada zapošljava 220 ljudi. Uz spretno savladane teškoće velike svjetske krize, 1925.g. osniva u Medvodama (Slovenija) tvornicu celuloznih ekstrakata koja se 1939. osamostalila.

Pred II. svjetski rat poslovanje ove tvornice je na vrhuncu. U to vrijeme Tvornica tanina se pojavljuje i kao investitor objekata javne namjene, primjerice dječjeg vrtića pored zgrade Gimnazije koji je izgrađen 1941. godine. Nakon rata Tvornica je konfiscirana i nacionalizirana. Obnovljena je i nastavlja sa radom sve do 1970. godine.

Stambena grada Tvornice tanina izvan tvorničkog kruga

HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak (1915-1946); [1912] 1915-1945

Pogonska radionica i pisarnica

HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak (1915-1946); [1912] 1915-1945

Zgrada difuzera

HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak (1915-1946); [1912] 1915-1945

Strojarnica za pumpu i zgrada za proizvodnju sulfidne lužine

HR-DASK-170: Tvornica tanina d.d. Sisak (1915-1946); [1912] 1915-1945

Teslićeve tvornice

Nacrt pecarske naprave tvornice špirita P. Teslića, 1924.

HR-DASK-448: Tvornice Petra Teslića u Sisku (1920-1946); 1923/1945 [1950]

Pogled na tvornicu stakla P. Teslića

HR-DASK-448: Tvornice Petra Teslića u Sisku (1920-1946); 1923/1945 [1950]

Petar Teslić s obitelji (1. s desna, stoji), snimljeno u Crikvenici 1930.

HR-DASK-961: Zbirka obitelji Nikolić i Teslić; 1900-1945

Petar Teslić (Ostrovica kraj Gospića, 1883. – Sisak, 1936.) kao umirovljeni vojni časnik dolazi u Sisak gdje pokreće industrijsku djelatnost. Tako 1923.g. u Sisku otvara Tvornicu likera, ruma i konjaka te koristeći francusku recepturu, svojim proizvodima postiže značajne rezultate na izložbama. Proizvodnju uskoro proširuje pogonom za proizvodnju ugljične kiseline, zatim proizvodnjom suhoga leda, a od 1928. godine proizvodnjom kvasca, potaše, sode i umjetnog gnojiva. Teslić u svojim tvornicama zapošljava oko 200 stalnih i 300 sezonskih radnika.

Istražujući 1928. godine sisačko područje u potrazi za odgovarajućom vodom za proizvodnju kvasca, nailazi na podzemne plinove i na jodnu vodu. Plinove koristi kao pogonsku energiju u nekim svojim pogonima, a na izvorištu jodne vode sagradio je Jodno kupalište i započeo pakirati vodu pod nazivom Mineralna voda Teslić. Za potrebe pakiranja vode pokreće i pogon proizvodnje staklenih boca. Pogon mineralne vode je 1936. godine izgorio i nije više obnavljan. Najbolje posluje njegova rafinerija špirita koja 1932./33. proizvodi 12% ukupne jugoslavenske proizvodnje.

Tvornica boca i šupljeg stakla u Sisku zatvorena je 1938. godine nakon Petrove smrti, a ostale Teslićeve pogone nastavljaju voditi njegov sin Miloš i udovica Darinka. U travnju 1941. godine Miloš Teslić je ubijen, a ostatak obitelji je izbjegao u Beograd. Teslićeve tvornice su rješenjem Državne riznice NDH podržavljene, a dolaskom nove vlasti 1946. g. ovi pogoni su nacionalizirani.

Razglednica sa slikom industrijskog kompleksa P. Teslića u Sisku

Privatna zbirka razglednica, M. Frković

Nacrt proširenja tvornice likera, pročelje, 1926.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Položajni nacrt industrijskog kompleksa Petra Teslića u Sisku, 1939.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Tvornica šešira i tuljaca d.d.

Pogled preko Save prema Tvornici šešira i tuljaca u Galdovu

Autor: Franjo Saler

HR-DASK-831: Zbirka fotografija Saler; 1920-1940

Nacrt zgrade vratara Tvornice šešira i tuljaca, 1927.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Početkom 1921. godine, zahvaljujući češkom kapitalu, registrirana je Prva jugoslavenska tvornica šešira i tuljaca d.d. sa sjedištem u Zagrebu. Uskoro su za potrebe tvornice kupljene nekretnine bivše pastuharne u Galdovu kraj Siska te tvornica počinje s radom na ovoj lokaciji 1923. godine. Ubrzo proizvodnjom postaje najveća takva tvornica na području Jugoslavije. Dnevno izrađuje preko 800 vunenih, 360 velurskih te preko 400 šešira od zečje dlake. U razdoblju između 1927.-1929. zaključivala je ugovore s robnim kućama u New Yorku, a izvozilo se i na Bliski istok.

U vrijeme velike svjetske krize početkom 1930-tih godina tvornica uspijeva poslovati pozitivno pa čak i investirati u modernizaciju nekih pogona, no prve gubitke bilježi 1932., situacija se pogoršava velikim radničkim štrajkom 1936., a pred rat 1939. godine gubitak je kulminirao. Upravitelj i suvlasnik tvornice F.F. Schmolka emigrirao je u inozemstvo s većinom kapitala ove tvornice.

Unatoč lošem stanju, tvornica je uspostavom NDH nastavila proizvodnju, no u malom obimu, tako da 1943. radi sa samo 20% kapaciteta. U savezničkom bombardiranju, u svibnju 1944. godine Tvornica šešira i tuljaca u Galdovu teško je stradala.

Nakon rata, uspostavom nove države, 1946.godine tvornica je konfiscirana te obnovljena.

Nacrt poslovne zgrade Tvornice šešira i tuljaca, 1927.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Dio interijera obnovljenih pogona Tvornice šešira i tuljaca nakon II. svj. rata

Autor: Milan Pavić

HR-DASK-766: Zbirka fotografija,  negativa i dijapozitiva Milana Pavića; 1949-1978

Rafinerija nafte

Molba Anglo-Jugoslavenskog petrolejskog d.d. Caprag za izgradnju skladišta, kolovoz 1922.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Toranj i reparator, 1930-ih godina

HR-DASK-169: Shell d.d. Rafinerija Caprag, Sisak (1922-1946); 1922/1946 [1947.1950]

Razglednica s avio snimkom Shellovih pogona u Sisku, 1930-ih

HR-DASK-718: Zbirka razglednica

Spremnik za naftu Tk 1-18, nakon bombardiranja 1944.

Autor: Radošević

HR-DASK-169: Shell d.d. Rafinerija Caprag, Sisak (1922-1946); 1922/1946 [1947.1950]

Memorandum, molba za odobrenje gradnje rafinerije, svibanj 1926.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

U Capragu (danas predgrađe Siska) uz desnu obalu Kupe, izgrađeno je 1923./24. godine skladište naftnih derivata, petroleja i benzina, Anglo-jugoslavenskog petrolejskog d.d. Ovo dioničko društvo skladištilo je gotove proizvode Shella dopremane lađama i željeznicom iz Rumunjske. Kako je već 1925. godine zbog novog carinskog zakona uvoz gotovih naftnih proizvoda postao preskup, Shell mijenja plan razvoja Instalacije u Capragu kod Siska i odlučuje izgraditi rafinerijska postrojenja na istoj lokaciji.

Gradnja rafinerijskih pogona započinje početkom 1926., a već u svibnju 1927. godine oni započinju sa radom. Uporabna dozvola uvjetovana je postavljanjem „filtera“ za propuštanje tvorničke otpadne vode u Kupu, a izdana je tek godinu dana kasnije. Gotovo svake godine pogoni se dograđuju, a 1930.g. Rafinerija u Capragu preradila je najveću količinu nafte u predratnom razdoblju preradivši 68.320 tona.

Novo proširenje i modernizacija izvedeni su 1936. pregradnjom prostorija za uskladištenje proizvoda, povećanjem ložišta dvaju Babcock-Wilcox kotlova, te izgradnjom novog tvorničkog zidanog dimnjaka. U to je vrijeme promijenjen i naziv u Jugoslavenski Shell d.d., a rafinerija zapošljava oko 1000 radnika i raspolaže s glavnicom od 100 milijuna dinara. Uskoro, zbog ratne opasnosti, uprava Shella odustaje od većih novih ulaganja u ovu rafineriju. Uspostavom NDH mijenja se i naziv ovoga poduzeća u Hrvatski Shell. Uskoro njemačke okupacijske snage preuzimaju upravu, a tijekom rata rafinerija radi s pola kapaciteta uz velike probleme oko nabave sirovine.  Prvi puta počinje prerađivati i domaću naftu iz Gojila 1940. godine.

Savezničkim bombardiranjima tijekom 1944. godine veći dio pogona je potpuno razoren. Nova „narodna“ vlast nacionalizirala ju je odmah nakon rata kao i svu imovinu Jugoslavenskog Shella, a 1947. kreće obnova razorenih pogona.

Uništen spremnik Tk-30 u bombardiranju 1944.

Autor: Radošević

HR-DASK-169: Shell d.d. Rafinerija Caprag, Sisak (1922-1946); 1922/1946 [1947.1950]

Nacrt tornja, 1926.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Položajni plan skladišta i rafinerije u Capragu, 1926.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Pogled na dva spremnika oštećena bombardiranjem 1944., u pozadini urušena kula Staroga grada

Autor: Radošević

HR-DASK-169: Shell d.d. Rafinerija Caprag, Sisak( 1922-1946); 1922/1946 [1947.1950] 

 

Pogled na Shellove pogone, 1930-ih

Autor: Franjo Saler

HR-DASK-831: Zbirka fotografija Saler; 1920-1940

 

 

Talionica Caprag

Molba Rudarskog udruženja talionice Caprag za podjelu građevinske dozvole za Talionicu, 1938.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Dopis Ministarstva šumarstva, upozorenje Talionici na moguće partizanske diverzije, 15. 2. 1943.

HR-DASK-449: Rudarsko udruženje Talionica Caprag (1938-1946) 1938/1946

Projekt visoke peći, 1937.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

U jeku povećane potražnje čelika u Europi izazvane pripremama “sila osovine” za rat, i u Sisku, tj. u Capragu, najviše zbog blizine sirovine (rudnici željezne rudače i talionice u Bešlincu, Trgovima, Vranovini  i Ljubiji kod Prijedora), započela je 1938. godine gradnja Talionice. Izgradilo ju je Rudarsko udruženje – Talionica Caprag. Utemeljitelji ovog udruženja su ing. Miroslav Tomac, do tada upravitelj Talionice u Bešlincu, zatim pisac i zagrebački urar (draguljar) Janko Matko te Vladimir Radan iz Zagreba. Osim blizine sirovine na izbor lokacije utjecala je i blizina potencijalnih kupaca sirovog željeza (Zagreb, Karlovac), mogućnost lagane dopreme koksa i rudače rijekama Kupom i Savom, ali i mogućnost zapošljavanja jeftine radne snage iz nerazvijenih područja Banovine i bosanskih krajeva uz Unu.

U kolovozu 1939.godine u pogon je pokrenuta visoka peć čime je svečano započeo rad Talionice. Uz velike poteškoće u startu (ograničena financ. sredstva), Talionica je ipak zbog svoje izvanredne lokacije, ali i radi trenutnih otežavajućih okolnosti kod konkurencije, vrlo brzo počela poslovati s dobitkom. Stoga vlasnici kreću s novim ulaganjima u pogone, vozni park, nove urede, ali i radničke stanove. Od 1940. Talionica ima i kamenolom u Ozlju gdje proizvodi „tucanik“ za vlastite potrebe, a 1943. još jedan nedaleko ovoga.

Talionica je bila prvi metalurški pogon na području Hrvatske. Uspostavom NDH došlo je do njene djelomične nacionalizacije (vlasnički udio V. Radana), a nakon smrti ing. Tomca krajem 1941. godine uvedena je prinudna uprava. Uz velike poteškoće izazvane ratnim stanjem Talionica je ipak poslovala, no, zbog prekida prometnih veza rad visoke peći ipak je zaustavljen prije kraja rata.

Nakon rata Talionica je konfiscirana i postala je „Narodna talionica Caprag“. Odmah slijede obnova i nastavak rada.

Nacrt zgrade s uredima, 1940.

HR-DASK-449: Rudarsko udruženje Talionica Caprag (1938-1946); 1938/1946

Položajni nacrt nekretnina što su ih kupili J. Matko i V. Radan za Talionicu, ožujak 1938.

HR-DASK-4: Gradsko poglavarstvo Sisak (1918-1941); 1918/1941

Talionica Caprag, 1938./39.

Autor: nepoznat

HR-DASK-449: Rudarsko udruženje Talionica Caprag (1938-1946); 1938/1946

Kontakt

Adresa: Frankopanska 21, 44000 Sisak

Telefon: 00385 44 525 060

Faks: 00385 44 540 860

E-pošta: info@dask.hr

OIB: 35994268014

IBAN: HR6024070001188005600 Državni arhiv u Sisku

Radno vrijeme za stranke:

Od ponedjeljka do petka od 8 do 13 sati.

Knjižnica i čitaonica je otvorena svakim radnim danom od 8 do 14.

© 2020 Državni arhiv u Sisku