Ove godine, Državni arhiv u Sisku obilježava 60. obljetnicu svoga postojanja i djelovanja. Kao samostalna ustanova osnovan je 27. ožujka 1962. godine Odukom Narodnog odbora kotara Sisak donesenom sukladno zaključku Savjeta za kulturu i nauku Narodne Republike Hrvatske iz 1958. g. o usvajanju plana mreže arhivskih ustanova. Ovaj je arhiv osnovan kao posljednja ustanova u već formiranoj republičkoj arhivskoj mreži.

Autorica izložbe: Nela Kušanić, viši arhivist.

Izložbu za objavu na web-u pripremile: Valentina Radić, viši arhivski tehničar i Martina Badanjak, arhivist.

Razmišljanja o nužnosti organizirane zaštite arhivskoga gradiva na sisačkom području su bila prisutna i prije osnivanja Arhiva kao samostalne ustanove što je vidljivo već 1957. godine iz naslova tada osnovanog muzeja - Muzej i arhiv narodne revolucije. Pri Muzeju je formiran zaseban Odsjek historijskog arhiva (do osnutka posebne ustanove). No, u ovoj je fazi arhivska djelatnost ostala samo na razini naslova ustanove, sve do 1961. godine, kada je zaposlena arhivistica Marija Margetić, prof. povijesti koja po osnivanju Arhiva kao samostalne ustanove, postaje i prvom direktoricom.

Evidentiranje stvaratelja gradiva na sisačkom području, posjet pismohranama („registraturama“) te elaboriranje zatečenog stanja bio je prvi zadatak tek zaposlene arhivistice. Unatoč skromnim sredstvima i „voznom parku“ koji je podrazumijevao jedan bicikl na kojem se putovalo čak i do Farkašića, u ovom pionirskom razdoblju arhivske djelatnosti tj. do trenutka donošenja odluke o osnivanju Arhiva kao samostalne ustanove, evidentirano je 117 stvaratelja te detaljno elaborirano stanje u 22 pismohrane (registrature).

Nova arhivska ustanova obavlja svoju djelatnost na području kotara Sisak. Ovakva područna nadležnost potvrđena je uskoro i Odlukom Izvršnoga vijeća Sabora SR Hrvatske, 1963. o određivanju područja na kojima arhivi vrše arhivsku službu, a zatim i svim izmjenama zakonskih i ostalih relevantnih propisa te je aktualna i danas.

Na priloženoj karti područje nadležnosti Arhiva označeno je plavom crtom.

Prvi zaposlenici Arhiva:

Osim evidentiranja stvaratelja gradiva i prikupljanja podataka o arhivskom gradivu koje nastaje njihovim radom na sisačkom arhivskom području, djelatnost Arhiva uključivala je i preuzimanje gradiva u arhivska spremišta na trajno čuvanje i korištenje u arhivskoj čitaonici.

Dakako da podstanarski status nove ustanove koja je još uvijek koristila prostor Muzeja za svoju djelatnost nije omogućavao realizaciju opisane funkcije Arhiva.

Uloženi napori na rješavanju ovoga problema rezultiraju 1964. godine idejnim rješenjem nove zgrade Historijskog arhiva u Sisku.

Ovaj projekt na žalost nikada nije realiziran. Pronašlo se brže, no ne i trajno rješenje, 1966. godine, dodjelom Arhivu na korištenje zgrade u Ulici 29. novembra 47 (danas ugao ulice Franje Lovrića i Frankopanske) – lokacija na kojoj se i danas nalazi glavna zgrada Arhiva.

Zgrada koja je ovim Rješenjem dodijeljena Arhivu na korištenje imala je burnu prošlost.  Izgrađena je 1928. godine, a izgradila ju je Marija Rukavina te u njoj otvorila gostionicu.

Iz povijesnog vlasničkog lista vidljivo je da je gostionicu s okućnicom 1942. kupio Tomo Parun, gostioničar iz Vinkovaca, a u vlasništvu njegove supruge ove nekretnine ostaju još 10 godina nakon rata. 1956. prelaze pod upravu Narodnog odbora kotara Sisak kao „općenarodna imovina“. Dio ove ugaone prizemnice, do Frankopanske ulice je sve do 1957. korišten za stanovanje, a zatim u lipnju te godine u njega useljava stanica Narodne milicije. Policija koristi ove prostore sve do 1963. kada Rješenjem Kotarska skupština dodjeljuje zgradu na korištenje Općinskom komitetu Saveza omladine Hrvatske u Sisku. Prema sjećanju građana, u tom su prostoru organizirane vrlo posjećene plesne večeri.

Iste godine (1966.) kada je Arhivu dodijeljena opisana zgrada u Sisku, na prijedlog Skupštine općine Petrinja, osnovan je i Sabirni arhivski centar u Petrinji kao dislocirani centar Historijskog arhiva u Sisku za prikupljanje gradiva s petrinjskoga područja. Općina je osigurala prostor u centru Petrinje, u Gundulićevoj ulici 1. Centar uskoro dobiva i zaposlenicu, arhivisticu - Milka Orlić.

Sukladno aktualnim ustavnim promjenama, kotarske skupštine i njihove institucije kao i organi kotarske uprave prestaju s radom 31.3.1967. godine. Stoga prava i dužnosti osnivača Historijskog arhiva Sisak od Skupštine kotara Sisak preuzima Skupština općine Sisak. No, kako se područna nadležnost Arhiva proteže na područje više općina (osim Siska to su Dvor, Glina, Ivanić Grad, Kostajnica, Kutina, Novska i Petrinja) i one preuzimaju suosnivačka prava.

Ovakve okolnosti ubrzo su se pokazale otežavajućima, naročito u pogledu financiranja osnovne djelatnosti Arhiva. Stoga se od 1974. godine u skladu sa Zakonom o SIZ-ovima koji arhivsku djelatnost prepoznaje kao „opću društvenu potrebu“ osnovna djelatnost arhiva financira preko Republičkog SIZ-a za kulturu. Prava osnivača i dalje pripadaju SO Sisak i ostalim općinama na području nadležnosti Arhiva, ali oni financiraju samo troškove smještaja gradiva, zaštitnoga snimanja i izdavačku djelatnost.

U međuvremenu Arhiv sa samo 7 zaposlenika, od kojih je troje stručno, vrijedno nadzire, preuzima, sređuje i daje na korištenje arhivsko gradivo koje čuva u svojem spremištu. Do 1974. preuzeto gradivo je sređeno i popisano u tolikoj mjeri da je moglo biti upisano u Registar pokretnih spomenika kulture. Već tada je popunjeno oko 80 % raspoloživih spremišnih kapaciteta, tako da se osim manjka radne snage, ova ustanova vrlo brzo suočila i sa nedostatkom odgovarajućeg prostora za obavljanje svoje osnovne djelatnosti.

Početak 90-ih godina 20. stoljeća obilježen je na ovim prostorima značajnim političkim i ekonomskim promjenama, nestankom jugoslavenske državne tvorevine i osamostaljenjem te konačno i međunarodnim priznanjem Hrvatske kao samostalne države. Ratna zbivanja koja su uslijedila, svakodnevicu svode na puko preživljavanje, a uobičajene i propisane profesionalne aktivnosti arhivista pretvaraju u pokušaje da se spriječi uništavanje barem onog dijela gradiva koje je do tada smatrano zbrinutim i sigurnim u arhivskim spremištima.

U jesen 1991. najveći dio sisačkog arhivskog područja je okupiran (područje Banovine, Jasenovca i dijelom grada Novska). Najznačajnije arhivsko gradivo iz sisačkog i petrinjskog arhivskog spremišta je evakuirano na „sigurniju lokaciju“.

Nakon rata, šteta na gradivu koje je ostalo u Arhivu je svedena na nekoliko arhivskih kutija i knjiga što je restauratorskim i konzervatorskim zahvatima vrlo brzo sanirano. No, šteta na gradivu koje je ostalo u prostorima pravnih osoba, tj. stvaratelja i/ili posjednika gradiva bila je daleko veća, a

dio je i nepovratno izgubljen (primjerice gradivo tvornice Finel, dio gradiva tvornice Gavrilović, dio fonda Skupštine općine Novska).

U uvjetima samostalne i slobodne Republike Hrvatske, u novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, 1997. utkana je vizija i postavljeni su temelji suvremenih arhivskih ustanova RH kao skrbnika i trajnih čuvara javnog arhivskog gradiva.

Već 1994. Zakonom o ustanovama arhivi postaju državne ustanove, financirane iz Proračuna RH transferom Ministarstva kulture koje je ujedno i nositelj osnivačkih prava i dužnosti. Tada i Arhiv mijenja naziv iz Historijski arhiv u Sisku u Povijesni arhiv u Sisku, a novim zakonom koji regulira djelatnost arhiva, 1997. konačno dobiva danas aktualni  naziv: Državni arhiv u Sisku.

Prepuna sisačka i petrinjska arhivska spremišta blokirala su realizaciju temeljnih funkcija Arhiva. Privremeno je taj problem riješen zahvaljujući razumijevanju odgovornih u upravi Grada Glina koji je osigurao prostor za preuzimanje najugroženijega gradiva s područja toga grada. No, potrebe su bile daleko veće tako da se konačno rješenje pronašlo u adaptaciji i dogradnji postojeće zgrade Državnog arhiva u Sisku. Ova je investicija realizirana u suradnji Ministarstva kulture i Grada Siska, ali i uz pomoć Sisačko-moslavačke županije. Radovi su potrajali od 2002. (kada je ishođena građevinska dozvola) do 2007. godine.

Gradnju su dodatno usporila arheološka istraživanja koja su provedena u dvije etape, po šest mjeseci. Istraživanja su rezultirala vrlo interesantnim nalazima iz razdoblja latenske kulture i antičke Siscie. Nalazi su prezentirani u listopadu 2007. na prigodnoj izložbi povodom otvorenja zgrade.

Dogradnja i rekonstrukcija postojeće zgrade Arhiva dala je kompleksno rješenje – dovoljno smještajnih kapaciteta, zadovoljavajuće radne prostore kao i prostor za čitaonicu i izložbenu djelatnost Arhiva.

Građevinskim i obrtničkim radovima u prostoru Sabirnog arhivskog centra u Petrinji s ciljem ozdravljenja (kapilarna vlaga u zidovima) i racionalizacije (bolje iskoristivosti) izvedenim u razdoblju 2008.-2009. uređen je te moderniziran i taj raspoloživi prostor. Fasadnu oblogu na zgradi u kojoj je Arhiv samo korisnik dijela prostora, 2007. uredio je Grad Petrinja kao vlasnik.

Tijekom 60 godina svoga djelovanja Arhiv je preuzeo po službenoj dužnosti te prikupio poklonima i otkupom 983 fonda i/ili zbirke nastalih radom stvaratelja koji su djelovali i/ili djeluju na sisačkom arhivskom području. Ukupna količina gradiva koje se trenutno nalazi u našim spremištima iznosi 3850 dužnih metara, a nastalo je u vremenskom rasponu od 1565. godine do 2000.

https://www.dask.hr/arhiv/bastina-dask-a/registar-fondova-i-zbirki-drzavnog-arhiva-u-sisku

Potresi 28. i 29.12.2020. godine, osim što su drastično izmijenili vizuru gradova i naselja sisačke Banovine, doveli su i arhivsku službu pred novo iskušenje. Zgrada u kojoj je prostor koristio Sabirni arhivski centar Petrinja pretrpjela je velika konstrukcijska oštećenja. Stoga je gradivo iz petrinjskog arhivskog spremišta moralo biti evakuirano u Sisak, u objekt koji je uz manja, ne konstrukcijska oštećenja zidova i teža oštećenja arhivskih polica, uglavnom dobro podnio tektonske pomake.

Unatoč velikoj šteti na arhivskim policama i pokretnim arhivskim regalima u sisačkoj zgradi, pronašlo se dovoljno prostora za privremeni smještaj evakuiranoga gradiva iz Petrinje.

Evakuacija opisanog arhivskog i knjižničnog gradiva iz oštećenog Sabirnog arhivskog centra u Petrinji uspješno je realizirana tijekom dva radna dana, 8. siječnja (petak) i 11. siječnja (ponedjeljak). Evakuirano je 218 fondova i 5 zbiraka arhivskoga gradiva koje zapremaju ukupno 450 dužnih metara polica te vrijedan dio stručne arhivske knjižnice u ukupnoj količini od 80,7 dužnih metara.

60. obljetnicu obilježavamo uz sjećanja na lijepe dane te s nadom u bolju i elanom za još plodniju budućnost!