Dvorac – muzej u Bojnicama
"Nalazi se u srednjoj Slovačkoj u porječju rijeke Vah nedaleko prvih obronaka gorja Visoke Tatre. Mnogi povijesni izvori dokazuju da su temelji ovoga grada nastali u ranom srednjem vijeku. U 13. stoljeću grad je u vlasništvu poznate ugarske porodice Hont-Poznany. Od poludrvenog zdanja oni grade pravu kamenu utvrdu – burg. Krajem 13. stoljeća u vrijeme poznatog „interregnuma“ (bezvlađa), kada Gornjom Ugarskom (danas Slovačkom) vlada despot i oligarh tih krajeva u porječju rijeke Vah (Vag) i lanaca tatranskog gorja, gospodar Bojnica je Matija Čak (?). Do kraja 15. stoljeća nekoliko puta mijenja vlasnike, a tada ga preuređuje Ivan Korvin u jednu od svojih lovačkih rezidencija. Krajem 1494. godine strateški važan položaj grada dovodi čuvene Zapolje iz Sedmogradske u ove krajeve koji drže ovaj posjed do bitke na Mohačkom polju 1526. godine, kada dolaskom Habsburgovaca na Ugarsko-hrvatsko prijestolje i ovaj grad prelazi u ruke Habsburovaca koji ga vrlo brzo prodaju ugarskim plemićima. I nakon toga često mijenja vlasnike. U 17. stoljeću uz poznate knezove i magnate u Ugarskoj, pojavljuju se plemići iz roda Pálffy, koji nakon izumiranja ugarske loze grofova Erdödy, preuzimaju uz njihov grb i njihove posjede i kao „novopečeni“ bogati vlastelini, postaju vlasnicima i grada Bojnice. Pavao grof Pálffy sa suprugom iz roda Khuen, početkom 18. stoljeća od ovog tvrdog burga stvara ladanjsku rezidenciju. Tek 1888. godine Ivan Franjo Pálffy angažira francuskog graditelja i poduzetnika E.E. Viollet le Lucu, uspješnog i iskusnog znalca arhitekture u neogotičkom stilu da rekonstruira grad. Radovi na rekonstrukciji su okončani nakon smrti grofa 1910., a Bojnice dobivaju izgled koji su zadržale do današnjih dana (približna sličnost s Draškovićevim Trakošćanom)."
B. Stapar –Agramer, 1993.